Čitateljima su blogovi s hranom i receptima to što suštinski i jesu – mjesta na kojima se mogu naći fotografije hrane s pratećim receptima, inspiracija za ručak, ili tek mjesto za malo “pasti oči”..
Blogerima su njihovi blogovi puno više. I tako treba biti. Iako će većina blogera reći da je počela voditi blog jer su htjeli na jednom mjestu okupiti sve svoje recepte, kod mene to nije slučaj, a bilo bi bezveze da je, zar ne? Putovanja, kuharice i priroda su moja polazišta, i stalna inspiracija, koju želim dijeliti s vama. Slobodno vrijeme, pogreške i nezadovoljstva vlastitim projektima vrlo su česta stvarnost, ali me tješi što nas je puno koji bez obzira na te poteškoće ipak biramo biti tu gdje jesmo i voditi naše male pogone kreativnosti i pozitivne energije, bez obzira na različite krajnje ciljeve koje svaki od nas ima.
Meni je moj blog moje veselje. Ali moj blog nisu samo fotografije i recepti. Njega čine svi dragi ljudi koji tu navraćaju, svi oni koji ga sa zanimanjem gledaju sastrane, i svi oni koji samnom dijele ljubav prema hrani, kuhanju, putovanjima, isprobavanju novog i ekperimentiranju s klasičnim…razmjeniti razmišljanja i osjećaje u vezi hrane s takvima, predstavlja mi najveće zadovoljstvo u vođenju bloga!
Danas vam na blogu predstavljam jednu takvu osobu, jednu “gastro blogericu”, koja je učiteljica talijanskog jezika, zaljubljenica u kuhanje, i iskusna amaterska kuharica. Ona je i friška pobjednica kuharskog natjecanja Tri, dva, jedan – peci! Kad bolje sve to sagledam, ne znam zašto ja vama nju predstavljam, kad vas sigurno više zna za nju nego za mene 😉
U goste mi je došla Marijana koja vodi blog Un mondo di sapori, koji je u ovom trenutku još samo u facebook formatu, ali bi uskoro trebao dobiti i svoj puni izgled. Na njezinom blogu možete naći recepte za najrazličitija jela iz cijelog svijeta – od finih predjela do slasnih deserata, ali i zanimljive priče o pojedinim jelima i namirnicama. Marijana također voli pisati recenzije restorana i barova, pa ako imate dvojbu oko izlaska na neko mjesti, svratite vidjeti kako se njoj tamo svidjelo. S obzirom da je svoj put započela na Coolinarici još 2008., i tamo možete pretražiti njezine raznolike recepte koji se kriju pod imenom mmmary (ima ih već preko 100!).
Marijana jako voli indijsku kuhinju, ali i bliskoistočne kuhinje…tako su joj i najdraži začini kumin, korijander, sumac (sumak), đumbir, klinčić, cimet, kardamom, ali voli i našem podneblju bliže timijan, ružmarin, bosiljak. Zato se Marijana i ja tako dobro slažemo! 😀
Slučaj je htio da Marijana na moj blog dođe s jednim pravim slatkišem – macaronsima! Naime, noć uoči našeg prvog susreta uživo Marijana je pekla macaronse. Na moje traženje, donijela mi ih je da ih probam, i s obzirom da sam se oduševila, predložila sam joj da baš s njima dođe u goste na moj blog. Moram priznati da mi dosad još nije ni palo na pamet da ih radim ali nakon ovoga ću morati! Njezini macaronsi bili su savršeno mekani i sočni, a nadjev kiselkast i osvježavajuć, idealan kontrast slatkoj “kori” (ljuskicama). Dok mi je pričala o njima, stekla sam dojam da nije nikakav problem napraviti dobre macaronse, već da samo trebate precizno slijediti dobar recept i da ćete za nagradu dobiti savršene “keksiće”.
Recept i detaljne upute za pripremu slijede, pa se primite posla! 😉
MACARONSI s KREMOM od MANDARINA I NARANČI
by Marijana, Un mondo di sapori
Sastojci
za kore:
4 bjelanjka
160 g bademovog brašna ili što sitnije mljevenih badema
240 g šećera u prahu
100 g sitnog kristal šećera
2 žličice kurkume, ili druge prehrambene boje po želji
(osnovan recept za ljuskice preuzet je s https://www.coolinarika.com/recept/805189/)
Priprema:
- Izvadite bjelanjke iz hladnjaka najmanje 2-3 sata prije upotrebe.
- Najbolje je koristiti kupovno bademovo brašno, a ako vam nije dostpuno, onda oguljene bademe (blanširane) dvaput sameljite na ručnoj mašinici za mljevenje da dobijete fini prah, ili ih sameljite u multipraktiku zajedno sa šećerom u prahu, u intervalima (pulse) da se oštrice ne bi pregrijale i bademi počeli ispuštati ulje. Važno je da su na kraju što finije samljeveni.
- Prosijte skupa mljevene bademe i šećer u prahu i odstranite krupnije mrvice koje su eventualno ostale.
- Električnim mikserom mutite bjeljanjke. Kad se smjesa počne pjeniti dodajite kristal šećer u tri navrata (ne sve odjedanput), i mutite dalje dok snijeg nije čvrst i sjajan. Pazite da ne mutite predugo jer će inače macarons biti suhi.
- Rukom, uz pomoć mekane (silikonske) spatule u umućene bjeljanjke umiješajte smjesu badema i šećera u prahu, kao da smjesu “preklapate” ( macronnage). Ovaj korak je važan, jer ako ne miješate dovoljno, smjesa će ostati prečvrsta, a ako miješate previše, bit će prerijetka. Znat ćete da ste dostigli pravu gustoću kad podignete spatulu, a smjesa s nje pada u gustom mlazu (kaže se “poput lave”), ali se odmah stopi, tj. ne ostaju čvrsti vrhovi. Čvrstoću smjese možete također provjeriti tako što ćete malo smjese nanijeti žličicom na tanjur – ako se sama izravna i vrh je gladak, u redu je, ako ostane čvrst vršak kao kod puslica, promiješajte još malo smjesu da omekša.
- Boju po želji je najbolje dodati odmah u bjeljanjke dok ih mutite. Dozirajte boju s obzirom na intenzitet koji želite postići.
- Premjestite smjesu u slastičarsku vrećicu s okruglim otvorom i istisnite hrpice promjera otprilike 2,5 – 3 cm na pleh obložen papirom za pečenje ili silikonskom podlogom. Ostavite dovoljno razmaka jer se smjesa malo raširi. Možete si pomoći tako da prije iscrtate krugove po papiru s običnom olovkom.
- Pustite ih da se suše na zraku 30-60 minuta. Površina na dodir treba biti potpuno suha.
- Zagrijte pećnicu na 150C i pecite macaronse 13-15 minuta. Tijekom pečenja pri dnu bi se trebao formirati onaj karakteristični prsten, koji postaje vidljiv već nakon par minuta. Macaronsi su gotovi kad prestanu biti ‘želatinasti’ i postanu stabilni.
- Izvadite pleh iz pećnice i skliznite papir ili silikonsku podlogu s macaronsima na rešetku da se zaustavi pečenje. Pričekajte da se prohlade prije nego ćete ih skidati s papira.
- Pažljivo ih odvojite od podloge i ostavite da se ohlade do kraja.
za punjenje:
200ml soka klementina
150ml soka crvene naranče (moja nije bila baš crvena )
1 žlica kristal šećera
štapić cimeta
malo mahune tonke
2-3 mahune zelenog kardamoma
3 žlice gustina
Priprema:
- Gustin pomiješati s par žlica soka da dobijete jednoličnu smjesu.
- Sok zakuhati sa šećerom i začinima (sjemenke kardamoma prethodno samo malo prignječiti da im ljuskica pukne, a malo tonke sitno naribati).
- kad sok prokuha i začini puste aromu, procijediti, vratiti na vatru, umiješati gustin i kuhati koju minutu da se zgusne.
- Premjestiti u drugu posudu, prekriti površinu plastičnom folijom, ostaviti da se lagano rashladi na sobnoj temperaturi pa premjestiti u frižider i ostaviti da se potpuno ohladi.
- Nakon hlađenja ćete dobit nježni žele. Malo ga izradite i premjestite u dresir vrećicu, pristinite sadržaj sa svih strana rukama da razbijete ‘želeastu’ strukturu.
- Macaronse napunite pripremljenim punjenjem i ostavite u hladnjaku, u hermetički zatvorenoj posudi. Prije nego ćete ih poslužiti, ostavite ih barem pola sata na sobnoj temperaturi.
Odgovori