Ako žudite za malo egzotike, a niste raspoloženi za daleka putovanja, otiđite u Maroko.
Otiđite u Tanger.
Čuveni lipanjski blagdani u Hrvatskoj ove su godine idealno “pali”, pa smo dobili vikend od 4 dana. A to je već solidan broj dana za otići jedno malo putovanje. Jedno tako dugo željeno putovanje.
Odlučili smo letjeti za Malagu u Španjolskoj pa se s rent-a-carom spustiti do Tarife, malog surferskog gradića na jugu, iz kojeg svakodnevno ide brzi trajekt za Tanger, grad na sjeverozapadnoj obali Maroka. S obzirom da se u zadnjih 10 godina Maroko jako dobro povezao zračnim linijama s EU, mogli smo i letjeti za Tanger, no varijanta s autom (i brodom) je bila nekako zabavnija, a i htjeli smo doživjeti i malo od juga Španjolske (i barem iz auta vidjeti Gibraltar).
Grad Tanger (franc. Tangier) nalazi se na samom sjeverozapadu Maroka i upravo svom položaju duguje zanimljivu povijest koja ga je učinila tako posebnim. U svojim prvim stoljećima grad je bio pod utjecajem kršćanske kulture i civilizacije (Stara Grčka i Rim), da bi u 6. st. pao pod Bizant i rastao u arapskoj kulturi sve do 15. st. kad ga je osvojio Portugal. Nakon dva stoljeća vladavine Portugala, grad je pripao Britancima, da bi se krajem 17. st. opet vratio Maroku. No početkom 20.st. multikulturalnost se vratila u Tanger. U prvoj polovici 20. st. grad se našao pod vladavinom Španjolaca, a zatim i Francuza, Britanaca i Talijana, koji su zajedno od 1924. do 1956. upravljali “međunarodnom zonom grada Tangera”.
Tih je godina Tanger bio skrovište i inspiracija mnogim europskim umjetnicima – slikarima, piscima i glazbenicima, od Matissea do Tennessee Wiliamsa – ali i drago utočište špijuna i razvratnih bogataša.
Kad kročite u Tanger (osobito ako dolazite trajektom u luku u starom dijelu grada) ipak ćete prvo osjetiti onu egzotiku arapskog svijeta. Jednostavna arhitektura, ulice pune trgovaca, duge haljine, tamnija lica, a zatim i glas mujezina koji poziva na molitvu…
No ono radi čega me Maroko godinama već toliko privlači je, između ostalog, i hrana. Iako Maroko nema veze s Bliskim Istokom (čiju kuhinju obožavam), i on je pod snažnim utjecajem Mediterana izgradio svoja nacionalna jela oko svježeg voća, povrća, grahorica i bilja, dok se meso i riba jedu u puno manjim količinama, budući da su skupi za prosječnog marokanca. Zato ćete na cesti (i uz cestu) često vidjeti štandove sa svježim voćem, kojeg Marokanci puno jedu – za doručak, užinu, poslije ručka ili večere.
Tu su, naravno, i neizostavni začini koje Marokanci puno koriste u kuhanju, i kojih se ne možete dovoljno namirisati. Svako, i najjednostavnije jelo, ima onu egzotičnu aromu kombinacije nekoliko začina, i zbog toga mi je njihova kuhinja posebno draga.
Još jedna stvar po kojoj su Marokanci prepoznatljivi jest kruh. Jedan od najukusnijih kruhova koji sam ikad jela, no istovremeno vrlo drugačiji od klasičnog kruha, više nalik tankoj lepinji, jest M’smen (Rghaif). M’smen se prodaje u malim starinskim pekarnicama-kisocima uz cestu, zamotan u papir, a na tržnici ćete ga naći u velikim pakiranjima u najlonskim vrećicama. Na dva mjesta smo vidjeli da prodavač u svojoj proširenoj ponudi ima i “punjeni” M’smen, kojeg maže namazom po izboru i rola u palačinku. To me nije privuklo koliko obični, “prazni” M’sman, pa sam se drugi dan vratila u jedan kiosk u kojem ga je žena pekla i zadržala 20ak minuta, promatrajući pekaricu kako ga mijesi i peče. Zamolila sam ju i za recept, koji mi je s osmijehom objasnila na arapskom, uz pomoć ruku i nogu, te pokazujući na vrećice s namirnicama, tako da se spremam isprobati ga i podijeliti s vama recept jednog dana 🙂
Osim kruha, Marokanci jako vole i kekse (i kolače) koje poslužuju uz čaj od metvice. Na par mjesta u Tangeru, kako starom tako i novom dijelu, ima lijepo uređenih (odnosno urednih) slastičarnica koje u ponudi većinom imaju suhe kekse (čajne kekse) s bademima, orasima, pistacijama… I u te slastičarnice keksi često stižu iz kuće preko ceste, nose ih mame i bake, pa te, dok ih pokušavaš uloviti za fotku, ponude i pozovu k sebi kući da probaš njihovih vrijednih ruku djelu. Nevjerojatno je kako su topli i otvoreni Marokanci!
Nadam se da sam vas s ovim kratkim putopisom zagolicala za posjet Maroku. Zbilja mislim da je vrijedan pažnje. A Tanger vam može biti (samo) prva stanica.
Ako imate pitanja ili trebate još koji savjet vezan uz odlazak u Maroko, pišite mi na iva@culinary-postcards.com ili se javite privatnom porukom na Instagram ili Facebook stranicu .
…i pozdravite mi divan Maroko! 🙂
P.S. Ako volite putovati, na ovom linku se inspirirajte pričama s mojih drugih dalekih (i bližih putovanja). Do sljedećeg čitanja!
Leave a Reply