Ovo zgodno mjesto unaprijed smo odredili kao obavezno gastro odredište na ovom putovanju.
Le Comptoir Libanais na francuskom znači libanonska tezga, a usput, nije zgoreg znati, francuski je u Libanonu, pored arapskog, lužbeni jezik. Nego, da se vratim na ovaj slatki cafe-restoran-menzu-kantinu, kako volite. Čim uđete, na zidu preko puta ugledat ćete ogromni filmski poster-tapetu s glumicom Sirinom Jamal Al Dien, u vintage stilu. Ja za nju ranije nisam čula, ali ja nemam pojma o arapskom filmu pa nisam mjerodavna. Gospođa je, navodno, prava filmska zvijezda s Bliskog Istoka. Tko god bila, uz nju, nasmiješenu, s cvijetom u kosi, morate biti dobre volje!
Na drugom, bočnom zidu, duž polica poslagane su velike tegle s ukiseljenom ciklom (tipično predjelo koje libanonci serviraju kako kod kuće tako i u restoranu), harissom (pastom od ljute paprike koja je neizostavna u mnogim arapskim jelima) i još svakojakim čudima.
Otvoreni prostor visokog stropa s jednostavnim drvenim stolovima koje nekad dijelite s drugima, i narančasto-crveno svjetlo koje istovremeno opušta i zove na druženje uz neki brzi, fini, libanonski zalogaj, garantiraju dobar osjećaj. Jedino im posluga malo šteka, ali ajde, to se preživi. Le Comptoir ima i svoj dućan pa ovdje možete kupiti i kuhinjsku krpu s motivom Libanona ili platnenu torbu iz Marakeša, između ostalog. Čak prodaju i domaće namirnice. Ma cool su, nema šta. Meni do šopinga nije bilo, pa smo se zadovoljili finim zalogajem – zamezili smo s klasično dobrim falafelom i hoummusom koji je bio izvrstan, i nečim za nas novim, kibbeh-om od buče i bulgura (otkriće!), a onda smo još smazali i janjeći burger (muž) i tagine-u od patlidžana i slanutka (ja). Uz to kapljica crnog vina iz doline Bekaa i život je lijep.
p.s. Ako volite libanonsku kuhinju i želite se okušati u prirpemi nekih jela kod kuće, predlažem da posjetite blog Taste of Beirut, na kojem Joumana kuha i piše o prekrasnim stvarima.
Odgovori